Biogradska rivijera najveće je i najznačajnije turističko područje Zadarske županije. Njene začetke valja tražiti početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada su u Biograd počeli pristizati prvi gosti iz Češke, da bi tijekom druge polovice 20. stoljeća postala najpopularnija destinacija sjeverne Dalmacije za ljubitelje obiteljskog turizma.
Bogata hotelima i kampovima, dugim i uređenim plažama, u okruženju prirodnih bisera kao što su Park prirode Vransko jezero i Nacionalni park Kornati, te jedinstvenih povijesnih mjesta i kulturnih spomenika, biogradska rivijera povezuje najbolje od otoka, obale i zaleđa kroz sjajne turističke i gastronomske manifestacije obogaćene zadnjih godina sa raznovrsnom ponudom aktivnog odmora.
Rijetko koje područje na našoj obali tako uspješno povezuje, kako kažu, “modro i zeleno”, sve svoje prirodne potencijale u jedinstveni turistički proizvod.
Biogradska rivijera kolokvijalno se naziva prostor od Draga i Pakoštana na istoku preko Biograda do Sv. Filipa i Jakova i Turnja na zapadu, Vrane i Polače u zaleđu, uključujući dakako otok Pašman sa općinama Tkon i Pašman.
Već na prvi pogled vidljiva je bogata raznolikost prostora ali i njegova turistička homogenost povezana dobrim idejama i originalnim sadržajima unutar svega desetak kilometara međusobne udaljenosti.
Oni koji dosad nisu posjetili ovaj komad Jadrana možda je taj spoj najlakše predočiti kratkim obilaskom glavnih točaka oko kojih se gradi sadašnji i budući turistički razvoj biogradske regije.
Kraljevski grad
Biograd je, kao drugi grad Zadarske županije, dugo vremena nosio titulu kraljevskoga grada, pozivajući se na svoju bogatu srednjovjekovnu povijest kada je desetljećima bio mjesto krunjenja hrvatskih kraljeva. No od sredine prošlog stoljeća Biograd je poznat kao inovator i predvodnik turističkih projekata u Dalmaciji.
U Biogradu je, recimo, izgrađena prva nautička marina u Hrvatskoj i postavljena prva turistička signalizacija. Prvi je grad u Dalmaciji koji je proveo turistički brending te umjesto “kraljevskoga grada” postao suvremeno “Srce Jadrana” što svojim zemljopisnim položajem i turističkom ulogom nesumnjivo opravdava.
Biogradska mikroregija, njezino zaleđe, priobalje i otoci uistinu nude bezbroj zanimljivosti i posebnosti, bez nabrajanja originalnih ljetnih manifestacija, po kojima se Biograd zadnjih nekoliko godina prometnuo među najpopularnije destinacije na našoj obali.
Park prirode
Neke posebnosti ipak svakako valja istaknuti, a tu je na prvom mjestu fascinantni han Jusufa Maškovića u Vrani. Riječ je o najzapadnijem spomeniku svjetovne turske arhitekture u Europi. Započet je u vrijeme izbijanja Kandijskog rata 1644. godine, ali zbog smrti naručitelja i financijera Jusufa Maškovića u siječnju 1646. godine, ostao je nedovršen.
Služio je u civilne svrhe kao svratište, odmorište i rezidencija. Jusuf Mašković je bio rodom iz Vrane ili Pakoštana te je kao janjičar uspio postati visoki dostojanstvenik na turskom dvoru. Raskošan i monumentalan han trebao je služiti kao njegova rezidencija za stare dane. No njegov dovršetak nije dočekao, što je pošlo za rukom tek konzervatorima.
Gotovo 350 godina od početka gradnje uspjeli su obnoviti i završiti han sredstvima iz EU fondova te ga staviti u funkciju kao multifunkcionalni objekt: odmorište, muzej, suvenirnicu i ugostiteljski objekt.
U samom zaleđu biogradske rivijere nalazi se najveće prirodno jezero u Hrvatskoj – Vransko jezero. Iako je status parka prirode dobio tek 1999. godine, na njegovoj površini od 57 četvornih kilometara povezuju se Zadarska i Šibensko-kninska županija, grad Benkovac te općine Pakoštane, Stankovci, Pirovac i Tisno. Posebnost parka je i bogatstvo ribe te razvijeni sportski-ribolovni kao i biciklistički turizam.
Dominantna karakteristika Parka je posebni ornitološki rezervat, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti, zbog čega je Sjeverozapadni dio jezera 1983. godine proglašen ornitološkim rezervatom. U parku je dosada zabilježeno oko 235 vrsta ptica, a za jesenje selidbe dnevno boravi između 20.000 i 200.000 ptica.
U Pašmanskom kanalu između Otoka Pašman i mjesta Turanj na kopnu smjestio se otočić Galešnjak, zbog svog srcolikog oblika popularno nazvan – Otok ljubavi. Ima površinu od 0,132 četvornih kilometara, a cijela obala iznosi 1,55 km.
Pažnju domaće i svjetske javnosti privukao je 2008. godine kad ga je Google Earth proglasio jednim od nekoliko prirodnih srcolikih fenomena, što je privuklo zaljubljene parove iz cijelog svijeta.
Pašmanski kanal od pamtivijeka je poznat kao trgovački put, što je njegovo podmorje obogatilo brojnim ronilačkim destinacijama. Najpoznatiji je svakako otočić Gnalić gdje je u 16. stoljeću u brodolomu stradao bogati trgovački brod na putu iz Venecije.
Njegov teret sastojao se od staklenih predmeta, čaša, posuđa, prozorskih stakala, svijećnjaka, skupocjenih bala purpurnog damasta, kutije s naočalama te velike količine poluproizvoda (žice, lima, kositra u šipkama…).
Brodolom se dogodio 1583., a pronađen je 1967. od kada ne prestaje intrigirati pažnju znanstvenika i istraživača podmorja. Izvađeni predmeti izloženi su u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru.
Veliki dio poglavito staklenih predmeta više je puta bio izlagan u sklopu velikih međunarodnih projekata u Barceloni, Ljubljani, Beogradu, Veneciji, te u hrvatskim muzejima.
izvor : Slobodna Dalmacija
